Rijeka: Obitelji s djecom ne smiju postati beskućnici

Izvor: Novi list

RIJEKA » U povodu Svjetskog dana beskućnika primorsko-goranska podružnica Hrvatskih laburista – Stranke rada jučer je pressicom pod naslovom »Moraju li obitelji koje ostanu bez krova nad glavom živjeti na ulici?« upozorila na goruće probleme beskućnika u Rijeci i PGŽ. Jelena Krpan, članica Županijske skupštine PGŽ-a pri tom je izdvojila da u ovom kraju ne postoji smještaj za obitelji i žene koje su ostale bez krova nad glavom.

– Tražim da upravni odjeli socijalne skrbi u Gradu Rijeci i u PGŽ, gradonačelnik i župan, konačno »sjednu« i donesu plan i protokol kako će ispoštivati obvezu iz novog Zakona o socijalnoj skrbi koji kaže kako su u kriznim situacijama – kad obitelj s djecom ostane bez doma – grad i županija dužni osigurati im privremeni smještaj. Takav smještaj u Rijeci ne postoji, a smatram da bi možda bio dovoljan jedan stan koji bi u takvim situacijama koristila oba riječka prihvatilišta. Obitelji u tako teškim situacijama za sada ne završavaju na ulici zahvaljujući građanima koji među sobom skupljaju novac da bi im pomogli platiti podstanarski smještaj. Dakle, za početak tražimo samo da se poštuje zakon, a onda predlažemo da se osnuje bar jedna stambena jedinica za hitan smještaj žena beskućnica i obitelji koje ostaju bez doma, poručila je Krpan rekavši da liste čekanja postoje i za gradski nužni smještaj, a povremeno i za oba riječka prihvatilišta za beskućnike. Iste probleme aktualizirao je i Vedran Sabljak, riječki gradski vijećnik rekavši da u Rijeci nedostaje smještajnog kapaciteta i za muškarce beskućnike, jer da u riječkim prihvatilištima za beskućnike ukupno ima 27 mjesta i to samo za muškarce, a da je u prosjeku samo za muškarce potrebno 40 mjesta.

Dvojica sadašnjih riječkih beskućnika ing. građevine Fabijan Knežević i Dalibor Prohaska potresnim su riječima molili da se u javnost iznese njihova molba da dobiju bilo kakav stalniji posao kako bi mogli ponovo započeti normalan život. Neven Polegubić, voditelj radne terapije u Prihvatilištu »Ruže sv. Franje«, objasnio je da su svi ljudi koji borave u prihvatilištu obrazovani, od nekog zanata do inženjera, te da žele svojim radom ponovo stati na noge.

M. Grce