Prometni cirkus na Matuljski način

Radovi se odvijaju na svim glavnim prometnicama u i u neposrednoj blizini Matulja (centar Matulja, na Kvarnerskoj cesti uz dva semafora i jedan kod benzinske pumpe, zabranjeno je kretati se od Novom cestom od Vage do Kuka, kod vrtića prema naselju, kod rotora Kuk, na rotoru kod Zdravstvenog centra, iznad Rubeša na cesti od Kastva do Rijeke, u Pobrima). Očito je da kako se izbori približavaju, svi užurbano rade kako bi do izbora sve bilo spremno i kako bi se pridobilo što više glasova. Žalosno je da se ti radovi ne rade selektivno, tj. da se svi radovi odvijaju zadnju godinu prije izbora (u ljetnoj sezoni) kada radova ne bi trebalo biti, i nekoliko mjeseci prije izbora.

Često se spominju dobrosudjedski odnosi općina i gradova na području Liburnije, gdje je u svim jedinicama lokalne samouprave na vlasti jedna te ista koalicija. Očito je, kada rokovi pritisnu i kad se izbori opasno približe, da ne postoji nikakva koordiniranost susjednih općina i gradova na našem području i svi pokušavaju u zadnji čas prikriti četverogodišnji nerad radovima u posljednjih nekoliko mjeseci prije izbora. Nažalost, zbog takvih odnosa i nekompetentnosti te zbog samog položaja naše općine i samih Matulja, upravo smo mi ti koji najviše ispaštaju. Zbog brzopletosti i pritiska rokova i loše izvedenih radova, u pojedinim ulicama moraju se „krpati greške“ te se radovi moraju ponavljati.

Vlast je izabrana od strane građana te ima mandat od četiri godine, a ne samo godinu dana pred izbore, i umjesto da se radovi odvijaju selektivno tokom cijelog mandata te da ne dolazi do ovakvog prometnog kolapsa, sve se gura u zadnju godinu i stvaraju se nesnosne gužve u Matuljima kao da nam uobičajene gužve u samom centru nisu dovoljne. Ako tome još pridodamo trajno zatvorenu Matuljsku cestu prema Tošini, koja je bila najbrži izlaz iz Matulja prema Opatiji, te činjenicu da je promet tom odlukom našeg načelnika prebačen na ceste prema Pobrima gdje, kada se nađu dva auta dolazi do zastoja jer ceste nisu namijenjene za dvosmjerno prometovanje, dolazimo do zaključka da ne postoji nikakav plan gradnje te da je jedino bitno što više toga napraviti u zadnjih pola godine pred izbore i prerezati što više vrpca.

Ovakav scenarij viđen je već nekoliko puta u našoj općini i radovi su nažalost dio naše svakodnevice svakih nekoliko godina. Iako je na prošlom općinskom vijeću od strane našeg načelnika rečeno da se radovi odvijaju kako se ne bi trebalo kopati sljedećih dvadeset godina, povijest nas uči drukčije i s pravom sumnjamo u istinitost takve izjave. Pitanje je samo vremena kada će nas pritisnuti europske regulative te kada će biti potrebno električne vodove staviti pod zemlju kao u ostalim uređenim državama članicama EU. Treba spomenuti i jednu „sitnicu“, a to je da većinu tih radova već tradicionalno rade izvođači koji nisu iz naše općine, čak niti županije, umjesto da se potiče zapošljavanje domicilnog nezaposlenog stanovništva na takvim projektima, a zainteresiranih sigurno ima.

Ali kako nevolje ne dolaze same tako smo imali prilike, uz sve ove probleme, u isto vrijeme doživjeti po četvrti put ove godine snježni kolaps zahvaljujući traljavom poslu naših komunalnih društava, pogotovo u gornjim, tradicionalno zapuštenim krajevima, koji nose puno manje glasova nego sami Matulji pa je stoga odnos vlasti prema tim krajevima i razumljiv. Prednost kod ovakvih snježnih uvjeta prvenstveno moraju imati zdravstvene i prosvjetne ustanove, a kod nas to funkcionira sasvim suprotno, tako da se onaj snijeg kojeg komunalne službe ralicama poguraju s ceste nađe na nogostupima (tamo gdje ih ima), tj. na putu ljudi koji moraju dolaziti do Zdravstvenog centra iz centra Matulja. Pravo „rezanje vrpce“ trebalo bi se desiti kada profunkcionira komunalni sektor naše Općine i kad se klizalište ispred vrtića, kojeg se ne bi postidjeli ni hokejaši Medveščaka, po prvi put očisti na vrijeme. Nažalost, kao i za druge stvari u našoj zemlji, očito se čeka da se desi neki nesretan slučaj da bi se nešto po tom pitanju pomaknulo s mrtve točke.

Za očekivati je, kako vrijeme prolazi, da danas, u 2013. godini, postoji neki drukčiji način razmišljanja i rada, ali očito je da ukorijenjene političke strukture razmišljaju i rade kao početkom 90-ih i zbog toga ispaštaju, tko drugi, nego naši mještani. S pravom se stoga pitaju kako doći do svog radnog mjesta na vrijeme ili po djecu u vrtić? U prijevodu „kako ča brže pobeć iz Matulja?“, a očito je da ova, kao ni prošle vladajuće strukture naše općine, ne znaju odgovor na to pitanje već desetljećima. Postavlja se i pitanje hoće li se održati obećanje trenutne vlasti o popravcima naših derutnih nogostupa koji su već nekoliko puta odgađani pod izgovorom da će se popraviti nakon sljedećih prekopavanja, a kopa se svakih nekoliko godina i zadnjih dvadeset godina nikad nisu bili popravljeni osim ponekih kozmetičkih ili „predizbornih“ zahvata. Valja napomenuti da se na nekim dionicama trenutnih radova cijevi za vodu mijenjaju po sedmi put, a ta činjenica sama po sebi dovoljno govori.

Sani Ivančić

Ostali mediji o ovoj temi:
>> Novi list
>> www.liburnija.net