Priče iz kampanje: Čabar

Nevjerojatna je ljepota i raznolikost Primorsko-goranske županije, a još je nevjerojatnije kako to netko zapušta i uništava.

Iako sam planirala u kampanju krenuti iz svoje Crikvenice, stvari su se u nekoliko minuta preokrenule. Na sastanku u srijedu predložila sam posjet Delnicama i Čabru u istome danu, a na odgovor kolege da to neće ići ostala sam začuđena. „Petak je jedini dan kada ti se isplati doći, Cvijetni je petak, blagdan koji posebno štujemo, svi dolaze na sajam“ rekao mi je predsjednik nedavno osnovanog ogranka, jedinog ogranka na čijoj Osnivačkoj skupštini kao tajnica podružnice nisam mogla sudjelovati. Pa dobro, krenut ću u kampanju iz Čabra, pomislila sam. To sam ionako dužna članovima koji su se skoro dvije godine borili da se ogranak osnuje, a bilo je teško. Podrška je bila tu, simpatizera je mnogo, no nešto je kočilo.

Tada su stigla upozorenja od kolega: „idi ovim putem“; „ne, bolje ti je onuda“; „ne idi tuda, loša ti je cesta“… Upitala sam se što im je, pa neću se izgubiti, ne idem u Bruxelles (još uvijek), već u Čabar, grad u mojoj županiji. Uostalom, obožavam uske cestice i krivine.

Ipak, ono što sam doživjela, zaista nisam očekivala. Punih sat i pedeset minuta vožnje iz Crikvenice do Čabra. Županijo, zaista si velika (ili je cesta loša)! Pa jučer sam se do Zagreba vozila vozila kraće. Red šume, red zaseoka pa opet i opet.

A onda napokon, Čabar! Smjestio se je na samom sjeveru Primorsko-goranske županije, u kotlini, uz granicu sa Slovenijom. Zahvalu za gospodarski razvoj Čabar duguje Petru Zrinskom koji je u 17. stoljeću u rudnicima u okolici grada pronašao kvalitetnu željeznu rudaču. Podigao je Zrinski i visoku peć za taljenje željezne rudače te se je ondje našlo posla za majstore ljevače i kovače. Kako je grad okružen šumom i poljoprivrednim zemljištem, bilo je posla i za seljake. Priča je to koju sam čula danas u Čabru i pomislila kakva divna laburistička priča je to bila. S naglaskom na bila jer usljedila je priča o sadašnjosti koja sliči sudbinama brojnih hrvatskih gradova.

Nakon osamostaljenja i postavljanja državnih granica, Čabar postaje „slijepo crijevo“ s hrvatske strane, kao i područje sa slovenske strane rijeke Čabranke koje je nekada zajednički sačinjavalo prirodno stvorenu regiju. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju ponovno će nestati granice i Čabar tu vidi svoju priliku za ponovnim procvatom. Prirodnih je ljepota u samome gradu mnogo, a stanovništvo se okreće turizmu kojeg koči i ne razvija trenutna vlast koja se od osamostaljenja nije mijenjala. Kao primjer, navode moji sugovornici, sredstva dobivena za uređenje skijališta prenamjenjena su u posljednji trenutak.

Iz svega navedenog se da zaključiti da je u Čabru došlo vrijeme za nove ljude i novu politiku koji će gradu vratiti radnički duh. Zahvaljujem se ljubaznim, društvenim i zanimljivim domaćinima, mojim Laburistima iz Čabra i obećajem da ću sljedeći puta pronaći više vremena za njih! Hvala i građanima koji pokazuju interes za Laburiste i očekuju toliko željene promjene.

Dina Domijan

Mediji o ovoj temi:
>> gorskenovosti.com
>> Novi list