Hrvoje Maračić: Županija ne smije služiti za zbrinjavanje političkih kadrova

Izvor: Novi list

Kod nas je lokalna i regionalna samouprava postala sama sebi svrhom jer služi za zbrinjavanje političkih kadrova. Zbog toga stojimo u mjestu. Nitko ne može reći da novca nema, kaže Maračić

Hrvoje Maračić kandidat je Hrvatskih laburista koji će se suprostaviti Zlatku Komadini u borbi za funkciju primorsko-goranskog župana. Laburisti se nadaju da će iskoristiti rejting koji im raste i na tom valu ući u predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave, te pokušati poremetiti plan SDP-ove koalicije da u prvom krugu riješi pitanje izbora župana. Maračić kaže da mu nije minus činjenica da je u politiku ušao 2011. godine, već da mu je to prednost. Rođen je 1958. godine u Rijeci gdje je završio osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Studij na Pravnom i Pomorskom fakultetu nije završio jer se vrlo rano uključio u svijet rada.

Oženjen je, otac troje djece čija budućnost ga je motivirala da se uključi u političku borbu. Tijekom tridesetak godina radnoga staža angažiran je bio u nekoliko poduzeća na poslovima poslovođe, direktora maloprodaje, predsjednika uprave te projekt-menadžera. Trenutno radi na otvaranju hostela u Kostreni. Društveno je angažiran još od mladosti kroz Savez izviđača gdje je bio dugogodišnji tajnik i predsjednik Gradskog saveza, zatim kroz Eko Kvarner, predsjednik je kostrenskog i Crveni križ kao dobrovoljni davalac krvi.

Tražimo nemoguće

Od kuda vi u laburstima?

– Ta priča je započela osnivanjem ogranka u Kostreni. Riječ je o novoj, neopterećonoj stranci koja nudi nove ideje.

Mislite li da imate ikakve šanse protiv Komadine?
– Ne bih ni ulazio u politiku da mislim da ne mogu pobijediti. Moje je mišljenje da vlast kvari čovjeka, a apsolutna vlast kvari ga apsolutno. Vrijeme je za promjene. On ima veliku prednost u smislu logistike, sredstava i slobodnog vremena. Plaću ne dobijam, nego zarađujem kao obrtnik, ali moja je prednost to što kontaktiram svakodnevno s običnim ljudima i u potpunosti mi je jasno da traže promjene.

Ulazite kao laburisti u politički prostor SDP-a. Je li vam to prednost ili nedostatak?
– Od vlasti koja je bila na čelu države prvih deset godina nisam očekivao ništa niti sam za njih glasao. Od SDP-a sam očekivao puno i oni su moje dvostruko razočarenje. Vrlo sam lijevo orijentiran čovjek, a oni to više nisu. Mi uopće ne računamo na birače SDP-a, računamo na glasove onih koji su nezadovoljni i apstiniraju. Ponavljam ljudima, naročito mladim, maksimu iz ’68 – Budimo realni, tražimo nemoguće. Moraju biti radikalniji u borbi za pravo na svoj život i pravo na rad.

Mislite da će izaći na izbore? Izlaznost na izbore za Europski parlament je bila porazna?
– Mi ćemo učiniti sve da izađu. Govorim svima da žive samo oni koji se bore. Laburisti do sada nisu nikada bili na vlasti i naš će uspjeh biti ulazak u predstavnička tijela. Moramo stvoriti pretpostavke da dobijamo relevatne informacije kako bi mogli još kvalitetnije djelovati. No, siguran sam da ova županija zaslužuje više i bolje. Sadašnja županijska vlast nije pokazala rezultate jer 30.000 nezaposlenih zvoni na uzbunu. Rješenja tražimo izvan nas samih, pišemo projekte u sklopu petoljetki, a onda sljedećih pet godina analiziramo zašto se projekti nisu realizirali. Moramo biti brži i fleksibilniji, s puno manje birokratiziranja. Imam mali obrt, a plaćam 253 nameta. To je nedopustivo. Znam da veći dio nije u županijskoj ovlasti, ali županijska vlast mora utjecati da se takve stvari promjene.

Vratiti industriju

Što biste vi napravili da osvojite izvršnu županijsku vlast?
– Rijeka je motor cijele županije. To je bio grad industrije. To treba vratiti. Na Prvi maj sam pisao in memoriam riječkoj industriji u kojemu sam nabrajao riječke tvrtke kojih više nema. Riječ je o užasnom spisku, a moja generacija je u tim tvrtkama radila. Ne očekujem da će one oživjeti, ali moramo napraviti gospodarski iskorak.

Svi pričaju o reindustrijalizaciji Rijeke. Gdje i kako?
– Rješenje su nove tehnologije. Mislim da se investitori mogu privući. U ovom trenutku nemam sva rješenja, ali bez rada i stvaranja novih vrijednosti nema izlaza iz ove krize. Luka Rijeka je golem potencijal, a nije mi jasno kako je moguće da pričamo o tome da moramo razviti prometnu infrastrukturu kako bi privukli teret, a sada je teza da najprije moramo privući teret kako bi razvijali infrastrukturu. A vrijeme prolazi mimo nas. Pitam se i koji će to brodari dovesti teret, te koji će špediteri sve to servisirati.

Dijagnoza je točna, ali što je terapija?
– Rješenja postoje. Uzmite Južni Tirol. Prije 30 godina oni su se odlučili da će uzgajati jabuke i danas su najveći opskrbljivači Europske unije. U ovom trenutku promjena proizvodnje poljoprivrednih proizvoda izazvala bi otpor. Ali, to je stvar odluke i sredstava kako bi ostvarili neki cilj. No, da bi se tako krenulo, najprije treba promijeniti politiku koja nema viziju i ciljeve. Kod nas vlada sustav osnivanja komisija koje ne daju nikakva rješenja jer postaju same sebi svrhom. Primjerice, imamo Regionalnu razvojnu agenciju Porin koja prošle godine ostvari gubitak. S kojim će oni referencama onda nuditi rješenja. Uzmimo drugi primjer, Županija mora biti proaktivna kada je riječ o razvoju Zračne luke Rijeka na Krku. Događa se to da će se sada otpuštati radnici. U sličnom kontekstu treba gledati i projekt Veletržnice Rijeka koji je neslavno završio. A nitko ne odgovara ni za što. Čovjek koji je za to odgovaran, gospodin Mendrila, »kažnjen« je mjestom pomoćnika ministra. Amnestiran je odgovornosti i još je postao doministar.

Investicijska banka

A što vas to čudi kada mu je šef postao ministar?
– Pa, u tome je problem. Mislim da je toga dosta. Meni osobno jest. Gotova rješenja nemam jer ona ne postoje. Ali da moramo krenuti nekim drugim putom, moramo. Moramo privući investitore, a jedan od mojih prvih poteza bi bio osnivanje investicijske županijske banke. A ne da sve postojeće banke nude kredite za potrošnju. Moramo biti svjesni da Europa ne cijeni one koji plaču, oni cijene one koji se bore i koji su jaki. Kod nas je lokalna i regionalna samouprava postala sama sebi svrhom jer služi za zbrinjavanje političkih kadrova. Zbog toga stojimo u mjestu. Nitko ne može reći da novca nema. Kostrena je imala budžet od 70 milijuna kuna, napravljeni su neki društveni objekti i to je u redu. Ali što dalje? Neodrživo je da u jednoj tako maloj općini od 4.000 ljudi plaćamo 60 ljudi iz proračuna.

Znači li to da je neophodno smanjiti broj jedinica lokalne samouprave?
– Naravno da bi trebalo.

Kako?
– Trebalo bi objediniti neke poslove, a rezati one općine koje nisu samodržive. Nakon toga neophodno je uvesti princip solidarnosti jer nije u redu da netko raspolaže golemim sredstvima, a drugi nemaju za javnu rasvjetu. Nedavno mi je gost bio jedan Talijan koji živi u općini blizu Udina koja ima 15.000 stanovnika. On mi je rekao da je njihov načelnik volonter, a kada je čuo koliko je kostrenski proračun, rekao je da smo strašno bogati. Bogati smo, a ne stvaramo nove vrijednosti. Tako više ne ide.

Promjena vlasti

Ako ne uđete u drugi krug, a drugog kruga bude, hoćete li pozvati svoje birače da glasuju za nekoga i tko će to biti?
– Našim biračima ostavit ćemo na njihovu volju koga će podržati. Ali svakako želimo da se vlast promijeni.

Imate li vi detaljno elaboriran program?
– Imamo dijagnosticirane probleme i rješenja za njih.

Ali to što pokazujete ima nekoliko stranica?
– U pojedinim segmentima imamo gotova rješenja, odnosno ono što ocjenjujemo ključnim, detaljno je obrađeno. Ljudima ćemo to neposredno prezentirati u kampanji.

Znate li koliki je županijski proračun?
– Nešto oko 300 milijuna kuna.

Kako bi vi trošili taj novac?
– Gledajte, preko 80 posto je zadano. Ali, može se slobodno raspolagati s preko 50 milijuna kuna i sigurno ćemo taj novac kvalitetnije trošiti jer on ne bi išao u potrošnju.

Trebaju li Hrvatskoj uopće županije?
– Da, ali treba ih svesti na sedam-osam.

Marišćina po receptu Krka

Što bi vi napravili s Marišćinom?
– Stvari treba vratiti na početak i izraditi novu studiju.
Znači vi bi krenuli od nule. A što s odlaganjem smeća iz cijele Županije?
– Ne mislim da treba sve srušiti i graditi iz početka. Građane treba zaštititi koliko je to moguće. Priča počinje od zbrinjavanja kućnog otpada i sortiranja. Krk je primjer da se to može.
Biste li mijenjali lokaciju Marišćine?
– Mislim da ne, ali da postoje kvalitetnija rješenja, postoje. Studija je stara deset godina i samo treba primijeniti nove modele koji već postoje.

Investitorima ne smeta ekologija, već birokracija

Inzistirate na ekološkom pristupu, a u isto vrijeme tražite reindustrijalizaciju Rijeke. Sve je to lijepo, ali neće li investitori otići radije u zemlje koje ne inzistiraju toliko na tome i gdje im je jeftinija radna snaga?
– Investitorima ne smeta ekološki pristup, već nevjerojatna birokritiziranost i fiskalni nameti.
Znači li to da bi vi davali otkaze u Županiji?
– Ne bih. Postoje i druga rješenja, recimo prekvalifikacija.

Vujić je »nagrađen« takoda je sada marginalizaciran

Što mislite o Zlatku Komadini i njegovom političkom putu Zlatko u Zagreb, Zlatko iz Zagreba? 
– Nije točno da županijska vlast nije ništa napravila, ali može biti bolje. Komadina je prijatan čovjek, Primorac i tvrdi da voli svoj kraj. To je u redu, ali bi li oni za svoj zavičaj toliko radili volonterski, a što ja radim cijeli život.
Dobro, to je sada demagogija.
– U redu, ali obećavam biračima da nikada neću napustito mjesto župana zbog neke druge funkcije. Ipak, najveću kritiku Komadini dao je njegov najbliži suradnik Vidoje Vujić. I zato je sada na ledu. Vujić je izjavio da je napravio više za šest mjeseci, a uslijedila je osveta. Gdje je Vidoje? Nema ga, nije igrač u bazi. Takvo ponašanje SDP-a za mene je katastrofa. U osam godina rezultata nema, Vujić je to otvoreno kazao, a za nagradu je doživio političku marginalizaciju.

Damir Cupać

Comments are closed.